Klauze – Clauses

By | 04/05/2014

Klauza je grupa riječi koja sadrži vezu subjekat-glagol (za razliku od fraza koje ne sadrže vezu subjekat-glagol). Klauze se dijele na:

  • nezavisne (independent clauses)
  • zavisne (dependent or subordinate clauses).

Također, dijele se i na:

  • neophodne (restrictive or essential clauses)
  • nebitne (nonrestrictive or nonessential clauses).

Neophodne klauze su ključne za značenje rečenice i ne mogu se izbaciti, jer bi u tom slučaju značenje rečenice bilo promijenjeno.

All students who do their work should pass easily.

Nebitne klauze nisu neophodne za značenje rečenice i mogu se izbaciti iz nje. Obično se odvajaju zarezima (ako se nalaze u sredini):

Professor Villa, who used to be a secretary for the President, can type 132 words a minute.

Giuseppe said that the plantar wartwhich had been bothering him for yearshad to be removed. (neophodna i nebitna klauza)

Nezavisne i zavisne klauze

Nezavisne klauze mogu stajati samostalno, kao rečenica, dok zavisne moraju biti udružene sa nezavisnom klauzom.

Dvije nezavisne klauze mogu biti povezane sa:

  • dopunskim veznikom (coordinating conjunction):
    Today is Tuesday and our papers are due Wednesday.
  • veznim prilogom (conjunctive adverb):
    I need to study for my test; in fact I am going to the library now.
    (u ovom slučaju, korištena je i oznaka tačka-zarez (;) da se razdvoje dvije klauze)
  • odnosnim veznikom (correlative conjunction):
    George not only finished his paper on time, but he also got an A+.
  • oznakom tačka-zarez (;):
    This is one of English classes; Shakespeare is my other. 
  • dvotačkom (ponekad):
    She received the assignment: it is to be turned in next Friday.

Zavisne klauze mogu biti:

  • pridjevske (adjective clauses)
  • priloške (adverb clauses)
  • imeničke (noun clauses)

-Pridjevske klauze opisuju imenice ili zamjenice, i skoro uvijek dolaze poslije imenica ili zamjenica. Većina pridjevskih klauza počinje sa: who, whom, which ili that. Ponekad se ove riječi ne moraju nalaziti u rečenici ali se podrazumijevaju.

The book that is on the floor should be returned to the library. (knjiga koja je na podu bi se trebala vratiti u biblioteku) 
The bridge that collapsed in the winter storm will cost millions to replace. (most koji se srušio u zimskoj oluji će koštati milione za popravak) 
My brother, who is an engineer, figured it out for me. (moj brat, koji je inžinjer, je shvatio to za mene)

-Priloške klauze obično dopunjuju glagole i mogu se pojaviti bilo gdje u rečenici. Oni kažu zašto, gdje ili pod kojim uslovima se radnja odvijala. Za razliku od pridjevskih klauza, priloške klauze se često mogu pomjerati u rečenici. Npr:

When the timer rings, we know the cake is done.
We know the cake is done when the timer rings.

Priloške klauze uvijek počinju sa zavisnim veznikom, koji uvodi klauzu i izražava njenu vezu sa ostatkom rečenice.

When the movie is over, we’ll go downtown.
John wanted to write a book because he had so much to say about the subject.

-Imeničke klauze nisu riječi koje dopunjuju druge riječi za razliku od pridjeva i priloga. U rečenici funkcioniraju kao subjekat, direktni objekat ili prijedloški objekat.
Imenička klauza obično počinje sa: that, which, who, whoever, whomever, whose, what i whatsoever. Također, mogu počinjati i sa zavisnim veznicima: how, when, where, whether, why.

What he knows [subjekat] is no concern of mine.
Do you know what he knows [objekat]?
In fact, he wrote a book about what he had done over the years [objekat prijedloga].
Whoever wins the game will play in the tournament.

Relativne klauze

Relativne klauze (relative clauses) se zavisne klauze koje dopunjuju (mijenjaju) imenice ili zamjenice.
Uvode se relativnim zamjenicama: who, whom, which, that, whose. Mogu biti neophodne(restrictive or essential) ili nebitne (nonrestrictive or nonessential) klauze.

U relativnoj klauzi, relativna zamjenica je subjekat glagola i odnosi se na nešto s čim je klauza u vezi.

  • Giuseppe said that the plantar wartwhich had been bothering him for yearshad to be removed.
    (U ovoj rečenici podvučene riječi čine neophodnu klauzu, s toga neće biti odvojene zarezima. Nakošena (italic) slova čine relativnu nebitnu klauzu, zbog čega su odvojene zarezima od ostatka rečenice, a u ovom slučaju dopunjuje riječ “wart”)

Ponekad relativne klauze mogu da se donose na više od jedne riječi u tekstu, tj. mogu da dopunjuju, opisuju cijelu klauzu ili čak više njih.

  • Charlie didn’t get the job in administration, which really surprised his friends.
  • Charlie didn’t get the job in administration, and he didn’t even apply for the Dean’s position, which really surprised his friends.

Relativna klauza koja dopunjuje cijelu klauzu ili više njih se naziva rečenična klauza (sentential clause).

Eliptične klauze

Eliptične klauze (elliptical clauses) su gramatički nepotpune, u smislu da im nedostaje relativna zamjenica (zavisna riječ) koja inače uvodi takvu klauzu. Riječi eliptične klauze koje nedostaju se mogu naslutiti iz konteksta i većina čitalaca ne osjeća da nešto nedostaje. U stvari, eliptične klauze su tačne ali i korisne, jer su često elegantne i efikasne u izrazu.

  • Coach Espinoza knew [that] this team would be the best [that] she had coached in recent years.
  • Though [they were] sometimes nervous on the court, her recruits proved to be hard workers.
  • Sometimes the veterans knew the recruits could play better than they [could play].

Main sources (glavni izvori): Webster.commnet.edu i English.uiuc.edu