Nepotpuni glagoli – Defective Verbs

By | 04/05/2014

Nepotpuni glagoli su: can (moći)may (moći, smjeti)ought (trebati) i must (morati).

Zajedničko za nepotpune glagole je da:

– da nemaju sve oblike i vremena,

– u sadašnjem vremenu u trećem licu nemaju nastavak “s”;

– upitni im se oblik pravi inverzijom, odrični oblik obrazuju sa rječicom “not”;

– traže infinitiv bez “to” (izuzev glagola “ought”).

Nepotpuni glagol “can” (moći, umjeti, znati) označava fizičku ili umnu sposobnost. Ima oblik “could”za prošlo vrijeme (Past Tense) i za pogodbeni način sadašnji (Present Conditional):

I can swim (umijem, znam da plivam),
I could swim (umio sam da plivam),
Could you show me the way, please? (da li biste mogli da mi pokažete put, molim?)

Glagol “can” se ne može upotrijebiti s četvrtim padežom bez nekog drugog glagola, tako ne možemo reći:

I can that – već I can do that (ja to umijem).

Odrični oblik glasi “can not” ili skraćeno (sažeto, contracted) “can’t” i “could not” ili “couldn’t”.

Umjesto glagola “can” u vremenima koje on nema upotrebljava se izraz “to be able” (moći,
biti u stanju)
:

I shall be able to this for you. (moći ću to da učinim za vas).

Nepotpuni glagol “may” (moći, smjeti) označava odobravanje, dopuštanje, vjerovatnost, mogućnost i želju:

he may come tomorrow (možda će on sutra doći)
may I go in? (smijem li ući?)
may he join us? (smije li da nam se pridruži?)
may he rest in peace! (neka počiva u miru!).

U prošlom vremenu “may” ima svoj drugi oblik “might”:

He might have arrived earlier. (mogao je ranije da stigne)
He might be present. (mogao bi biti prisutan).

Might izražava također i pogodbu.
Odrični oblik glasi “may not” ili “mayn’t” i “might not” ili “mightn’t”.

Nepotpuni glagol must (morati) ima samo taj jedan oblik. Izražava moranje, dužnost,
nužnost.

I must take leave now. (sada se moram pozdraviti, moram otići),
The soldiers knew that they must die. (vojnici su znali da moraju umrijeti)

U vremenima koje glagol must nema upotrebljava se glagol to have sa infinitivom bilo kog glagola sa obaveznim “to”:

I had to go at once. (morao sam smjesta otići)
We shall have to work hard. (moraćemo mnogo raditi)

U određenom obliku “must not” ne prevodimo sa “ne morati” već “ne smjeti”:

You must not to do this. (ne smijete to učiniti)

“Ne morati” kažemo pomoću glagola “need not”.

Skraćeni oblik od “must not” je “mustn’t”.

Nepotpuni glagol “ought” (trebati) je jedini koji se upotrebljava u infinitivu sa “to”:

You ought to learn more seriously. (treba da učiš ozbiljnije),
You ought to know this. (treba to da znaš)

Glagol “ought” izražava obavezu, dužnost (prevodi se sa “treba”, “mora” i sl.).

Odrični oblik glasi “ought not”, skraćeno “oughtn’t”.

Kako ovaj glagol nema prošlog vremena, misao o onome što je trebalo da se dogodi izražavamo sa “ought” i infinitivom prošlim (infinitiv prošli glasi: “to have said”, “to have left” itd.):

You ought to have gone. (trebalo je da odeš)